Maraska kroz povijest

Putujući Dalmacijom talijanski knjževnik Alberto Fortis u svom djelu u Veneciji u djelu "Viaggio in Dalmazia" (Put u Dalmaciju) pisao je o uzgoju maraske u Dalmaciji i tome kako su seljaci na magarcima i noseći na leđima prenosili višnju marasku u Zadar.

17. lipnja u londonskom listu The Morning Post tiskana je obavijest kraljevskog dobavljača namijenjena visokom i nižem plemstvu da su upravo uvezene velike količine zadarskog maraschina izvrsne arome. Već do tada popularnom maraschinu to je pomoglo učvrstiti njegov ugled među engleskim plemstvom.

Tržište maraschina kontinuirano raste i širi se na Carigrad, Petrograd, Stockholm, češku i Ugarsku. Shvaćajući važnost vizualnog identiteta proizvoda, F. Drioli uvodi posebnu tehniku ručnog pletenja boca, čime jedinstveni proizvod stavlja u jedinstvenu ambalažu. Jedinstveni okus likera maraschina i jedinstveni način ručnog pletenja Maraska je zadržala do danas.

Unatoč nestabilnoj ratnoj situaciji u Europi pošiljke maraschina redovno su stizale na dvorove velikom vojvodi u Darmstadtu, poznatom generalu Marmontu te francuskim službenicima i dužnosnicima nastanjenima u Ljubljani. čvrsti odnosi poštovanja i prijateljstva Salghetti-Driolija s visokim eksponentima civilne i vojne administracije, kao što su Marmont, Lauriston, Molitor ili de la Bergerie, koji su upoznali potkralja Italije i Napoleona s maraschinom, promicali su uvođenje rosolja na francusko tržište i na francuski dvor, dok su veze s engleskim dvorom održane posredovanjem preko jonskih otoka.

Girolamo Luxardo otvara novu tvornicu likera u Zadru, koja je ubrzo stekla ugled i svoje proizvode počela prodavati i izvan Europe, u Sjevernu i Južnu Ameriku, Afriku i Aziju. Luxardo tvornica je veliku pažnju pridavala izgledu i dizajnu maraschina. Zanimljivo je da su boce u tom razdoblju ručno oplele djevojke iz Arbanasa, što se zadržalo do danas.

Poznati francuski pisac Honoré de Balzac u svom romanu „Un début dans la vie“, opisuje razgovor Schinnera i Georgesa o Zadru i Dalmaciji: „To je bilo u onom grad gdje se proizvodi maraschino. Bio sam tamo. To je na obali...“

Po nalogu kraljice Viktorije povučeni su engleski ratni brodovi iz Sredozemlja kako bi ukrcali maraschino za potrebe britanskog dvora. Te je godine posebnom uredbom Ureda zelenog stola (the Office of the Green Cloth) britanski dvor Drioliju dodijelio potvrdu da može direktno bez posrednika opskrbljivati kraljevski dvor. Značenje uredbe potvrđuje činjenica da je objavljena u uglednim britanskim novinama The Daily News.

26. rujna tvornicu je posjetio britanski prijestolonasljednik, princ od Walesa (kasnije kralj George V.), gdje je ostavio veliku narudžbu maraschina, po njegovim riječima „kralja svih likera“. Značenje poslovnog uspjeha u Engleskoj odrazilo se i 1887., kada su vojvoda od Yorka (kasniji engleski kralj Georg V.) i vojvoda od Edinburgha zajedno s ostalim vojvodama posjetili Zadar, a nakon što su obišli grad, svojom prisutnošću htjeli su počastiti svojeg dobavljača. Tom prilikom vlasnik tvornice Simeone Salghetti Drioli počastio je svoje posebne goste s nekoliko sanduka pomno odabranih likera i maraskina. Prisutnost Driolijeva maraskina na engleskom dvoru dodatno je pridonijela njegovoj popularnosti i konzumaciji u drugim engleskim gradovima. Salghetti Drioli su u Londonu imali i svoje posebne opskrbne centre na elitnim gradskim lokacijama.

Obitelj Luxardo gradi znamenitu kuću-tvornicu pod imenom "Maraska" (na početku Obale kneza Trpimira), koja je do danas ostala jedna od najznamenitijih građevina grada Zadra.

Najpoznatiji zadarski proizvođači likera, za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata, bili su "Excelsior Girolamo Luxardo", "R. Vlahov" i "Fabrica maraschino Francesco Drioli S. A.". Tijekom intenzivnoga jednogodišnjeg savezničkog zračnog razaranja grada 1943. i 1944. godine, neke od tih tvornica pretrpjele su veća materijalna oštećenja pa je njihov proizvodni proces bio značajno smanjen ili čak privremeno potpuno obustavljen. Zbog velikog značenja tvornica likera za zadarsku industriju predstavnici novih vlasti inicirali su obnovu tvornica jer su one značile život za zadarsku industriju.

Ministarstvo financija Narodne Republike Hrvatske objavilo je 1. studenoga 1948. u registru državnih privrednih subjekata poduzeće pod imenom „Destilerija i tvornica likera Maraskino “sa sjedištem u Zadru, skraćenoga naziva „Maraskino - Zadar". U objavi je bilo navedeno da se formirana tvrtka nalazi pod administrativno-operativnim rukovođenjem Glavne direkcije prehrambene industrije Ministarstva industrije NR Hrvatske te da je predmet njezina poslovanja bila proizvodnja likera, specijalnih destilata i destilerija vina.