Maraska kroz povijest

  • 1399
  • 1750
  • 1768
  • 1779
  • 1803
  • 1806
  • 1808
  • 1811
  • 1813
  • 1821
  • 1830
  • 1842
  • 1854
  • 1871
  • 1886
  • 1887
  • 1888
  • 1911
  • 1912
  • 1943
  • 1946
  • 1948
  • 1949
  • 1399

    Višnja maraska potekla je iz Male Azije odakle se proširila se na Mediteran. Stablo višnje maraske dobro se prilagodilo kamenitom i škrtom tlu svoje nove domovine. Upravo zbog specifičnosti mediteranske klime i tla na sjevernom području Dalmacije, maraska daje plod najbolje kakvoće i tako postaje autohtona biljka višnja maraska, poznata i kao maraška. Najstariji pisani dokument u kojem se spominje stablo višnje maraske pronađen je među bilježničkim zapisima Državnog arhiva u Zadru, u kasnom srednjem vijeku, 14. stoljeću, točnije 1399. godine. U bilježničim zapisima opisano je: “...jedno veliko stablo maraske u neposrednoj blizini samog grada Zadra na položaju Kolovare, u vinogradu kod Fontane, kraj samog mora...“. Ovaj dokument ujedno je i najstariji pisani dokument na širem prostoru Dalmacije.

  • 1750

    Putujući Dalmacijom talijanski knjževnik Alberto Fortis u svom djelu u Veneciji u djelu "Viaggio in Dalmazia" (Put u Dalmaciju) pisao je o uzgoju maraske u Dalmaciji i tome kako su seljaci na magarcima i noseći na leđima prenosili višnju marasku u Zadar.

  • 1768

    Kako je Zadar već u 17. stoljeću imao nekoliko destilaterija za proizvodnju maraschino likera, mladi trgovac Francesco Drioli došao je iz Istre u Zadar i osnovao tvornicu likera. Posvetio se podizanju proizvodnje na razinu industrijske proizvodnje nabavkom strojeva i opreme, čime je omogućeno da se destilacija višnje maraske dovede do savršene čistoće i aromatičnosti. U to vrijeme definirana je proizvodna receptura zadarskog maraschina. Zastupnici Francesca Driolija djelovali su u Anconi, Veneciji, Rijeci, Trstu, Splitu, odnosno, u svim najjačim trgovačkim središtima onoga vremena.

  • 1779

    17. lipnja u londonskom listu The Morning Post tiskana je obavijest kraljevskog dobavljača namijenjena visokom i nižem plemstvu da su upravo uvezene velike količine zadarskog maraschina izvrsne arome. Već do tada popularnom maraschinu to je pomoglo učvrstiti njegov ugled među engleskim plemstvom.

  • 1803

    Francesco Drioli, kao „...vjeran podanik, koji djelatno potiče vlastitu poduzetnost i nacionalnu trgovinu, kao i trgovinu s inozemnim zemljama u jednog od najvećih u svojoj branši...“, od Beča dobiva carski privilegij da može prometovati rosoljem „...slobodno i bez nameta...“ unutar „...nasljednih zemalja bez [...] zapreke od dvorske putovnice...“ i okititi svoju tvornicu likera znakom carskog orla. Tvornica je proglašena ekskluzivnom radionicom, a maraschino je postao svjetski poznati proizvod koji se isporučivao na sve europske dvorove.

  • 1806

    Tržište maraschina kontinuirano raste i širi se na Carigrad, Petrograd, Stockholm, Češku i Ugarsku. Shvaćajući važnost vizualnog identiteta proizvoda, F. Drioli uvodi posebnu tehniku ručnog pletenja boca, čime jedinstveni proizvod stavlja u jedinstvenu ambalažu. Jedinstveni okus likera maraschina i jedinstveni način ručnog pletenja Maraska je zadržala do danas.

  • 1808

    14. srpnja umire Francesco Drioli. Pokopan je u zadarskoj katedrali. Za nasljednika je odredio voljenog nećaka, Giuseppea Salghettija, koji je na temelju volje svoga ujaka, pridružio njegovo prezime svome i tako sačuvao naziv tvrtke.

  • 1811

    Unatoč nestabilnoj ratnoj situaciji u Europi pošiljke maraschina redovno su stizale na dvorove velikom vojvodi u Darmstadtu, poznatom generalu Marmontu te francuskim službenicima i dužnosnicima nastanjenima u Ljubljani. Čvrsti odnosi poštovanja i prijateljstva Salghetti-Driolija s visokim eksponentima civilne i vojne administracije, kao što su Marmont, Lauriston, Molitor ili de la Bergerie, koji su upoznali potkralja Italije i Napoleona s maraschinom, promicali su uvođenje rosolja na francusko tržište i na francuski dvor, dok su veze s engleskim dvorom održane posredovanjem preko jonskih otoka.

  • 1813

    Josip Sabalić, dotadašnji djelatnik u tvornici Drioli, osniva vlastitu tvornicu likera u Zadru. K tome već slijedeće godine počinje pojačanim intezitetom djelovati tzk. Narodna tvornica (Fabbrica nazionale) maraschina, koja je kasnije prešla u vlasnišvo Petra Abelića. U nastojanju da zadovolje inozemnu potražnju, sve su tadašnje tvornice likera u Zadru počele su rabiti više elemenata industrijske proizvodnje, što je utjecalo na porast prodaje likera u gradu.

  • 1821

    Girolamo Luxardo otvara novu tvornicu likera u Zadru, koja je ubrzo stekla ugled i svoje proizvode počela prodavati i izvan Europe, u Sjevernu i Južnu Ameriku, Afriku i Aziju. Luxardo tvornica je veliku pažnju pridavala izgledu i dizajnu maraschina. Zanimljivo je da su boce u tom razdoblju ručno oplele djevojke iz Arbanasa, što se zadržalo do danas.

  • 1830

    Proizvodnja likera znatno se povećala i unaprijedila u odnosu na ranije razdoblje pa se znatno povećao i broj zaposlenih u tvornicama. Tako je, primjerice, tvornica likera Drioli u sezoni zapošljavala čak 500 do 600 radnika, što svjedoči o obujmu posla još u ono vrijeme.

  • 1842

    Poznati francuski pisac Honoré de Balzac u svom romanu „Un début dans la vie“, opisuje razgovor Schinnera i Georgesa o Zadru i Dalmaciji: „To je bilo u onom grad gdje se proizvodi maraschino. Bio sam tamo. To je na obali...“

  • 1854

    Na drugoj svjetskoj izložbi održanoj u Beču 1854. godine, zadarski proizvođač likera Luxardo, osvojio je zlatnu i srebrnu medalju za maraschino kao izvrstan proizvod. U to vrijeme zadarski proizvođači likera sudjelovali su na mnogim svjetskim gospodarskim izložbama i sajmovima diljem svijeta. Može se s pravom tvrditi da su obitelji Drioli, Luxardo i Vlahov, odnosno Calligarich, bili jedni od najpoznatijih proizvođača likera koji su usavršili proizvodnju maraschina i tako postali prepoznatljivi diljem svijeta. Osim maraschina proizvodili su i liker cherry brandy. Kasnije su proširili proizvodnju na još neke vrste likera, poput ruma ili tijekom Prvoga svjetskog rata punča, ali osnova njihova poslovanja ostala su spomenuta dva likera.

  • 1871

    Po nalogu kraljice Viktorije povučeni su engleski ratni brodovi iz Sredozemlja kako bi ukrcali maraschino za potrebe britanskog dvora. Te je godine posebnom uredbom Ureda zelenog stola (the Office of the Green Cloth) britanski dvor Drioliju dodijelio potvrdu da može direktno bez posrednika opskrbljivati kraljevski dvor. Značenje uredbe potvrđuje činjenica da je objavljena u uglednim britanskim novinama The Daily News.

  • 1886

    Poduzetnik Romano Vlahov s obitelji se preselio iz Šibenika u Zadar smjestivši svoj pogon za proizvodnju likera u dio grada Zadra - Brodaricu, gdje je podigao suvremenu tvornicu za proizvodnju likera. Iz te tvornice potječe znameniti i nadaleko poznati liker "Vlahovac". Tvornica Vlahov proizvodila je uz osobito kvalitetan maraschino i druge vrste likera koji su se izvozli u Europu i svijet.

  • 1887

    26. rujna tvornicu je posjetio britanski prijestolonasljednik, princ od Walesa (kasnije kralj George V.), gdje je ostavio veliku narudžbu maraschina, po njegovim riječima „kralja svih likera“.
    Značenje poslovnog uspjeha u Engleskoj odrazilo se i 1887., kada su vojvoda od Yorka (kasniji engleski kralj Georg V.) i vojvoda od Edinburgha zajedno s ostalim vojvodama posjetili Zadar, a nakon što su obišli grad, svojom prisutnošću htjeli su počastiti svojeg dobavljača. Tom prilikom vlasnik tvornice Simeone Salghetti Drioli počastio je svoje posebne goste s nekoliko sanduka pomno odabranih likera i maraskina. Prisutnost Driolijeva maraskina na engleskom dvoru dodatno je pridonijela njegovoj popularnosti i konzumaciji u drugim engleskim gradovima. Salghetti Drioli su u Londonu imali i svoje posebne opskrbne centre na elitnim gradskim lokacijama.

  • 1888

    Zadarske tvornice likera, proizvodnjom i prodajom "preslavnog i izvrsnog zadarskog maraschina", predstavljale su snažnu industriju u Zadru, od koje je i sam grad imao izravnu novčanu dobit preko poreza. Zbog osobite kvalitete likera i iznimne potražnje, izvoz zadarskog maraschina se u nepuna dva desetljeća gotovo udvostručio, tako da je 1888. iznosio čak 400.000 boca godišnje. Najčešći oblik transporta bio je pomorski, a izvozilo se u Trst, Veneciju i Rijeku.

  • 1911

    Obitelj Luxardo gradi znamenitu kuću-tvornicu pod imenom "Maraska" (na početku Obale kneza Trpimira), koja je do danas ostala jedna od najznamenitijih građevina grada Zadra.

  • 1912

    O popularnosti maraschina svjedoči i činjenica da je velika pošiljka njega nađena u zalihama potonulog, luksuznog putničkog broda Titanic.

  • 1943

    Najpoznatiji zadarski proizvođači likera, za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata, bili su "Excelsior Girolamo Luxardo", "R. Vlahov" i "Fabrica maraschino Francesco Drioli S. A.". Tijekom intenzivnoga jednogodišnjeg savezničkog zračnog razaranja grada 1943. i 1944. godine, neke od tih tvornica pretrpjele su veća materijalna oštećenja pa je njihov proizvodni proces bio značajno smanjen ili čak privremeno potpuno obustavljen. Zbog velikog značenja tvornica likera za zadarsku industriju predstavnici novih vlasti inicirali su obnovu tvornica jer su one značile život za zadarsku industriju.

  • 1946

    Konsolidacijom triju najpoznatijih zadarskih tvornica likera, "Excelsior Girolamo Luxardo", "Romano Vlahov" i "Fabrica maraschino Francesco Drioli S. A.", krajem prosinca 1946. godine stvorena je jedinstvena tvrtka pod nazivom "Maraska" tvornica likera, čokolade i bombona Zadar.

  • 1948

    Ministarstvo financija Narodne Republike Hrvatske objavilo je 1. studenoga 1948. u registru državnih privrednih subjekata poduzeće pod imenom „Destilerija i tvornica likera 'Maraskino'“sa sjedištem u Zadru, skraćenoga naziva „Maraskino - Zadar". U objavi je bilo navedeno da se formirana tvrtka nalazi pod administrativno-operativnim rukovođenjem Glavne direkcije prehrambene industrije Ministarstva industrije NR Hrvatske te da je predmet njezina poslovanja bila proizvodnja likera, specijalnih destilata i destilerija vina.

  • 1949

    Dana 7. veljače 1949. Ministarstvo financija Narodne Republike Hrvatske objavilo je u registru državnih privrednih poduzeća promjenu imena zadarskog proizvođača likera iz „Destilerije i tvornice likera 'Maraskino'" u ime „Destilerija i tvornica likera 'Maraska'" Zadar.

  • Vlahovac

    Vlahovac
  • Orahovac

    Orahovac
  • Orahovac liker

    Orahovac liker
  • Liker od naranče

    Liker od naranče
  • Mentol

    Mentol
  • Maraschino

    Maraschino
  • Sirup od maline

    Sirup od maline
  • Liker od kave

    Liker od kave
  • Liker od čokolade

    Liker od čokolade
  • Kruškovac

    Kruškovac
  • Pelinkovac

    Pelinkovac
  • Liker od šljiva

    Liker od šljiva
  • Lozovača-komovice

    Lozovača-komovice
  • Vanilija

    Vanilija
  • Triple sec

    Triple sec
  • Travarica

    Travarica
  • Slatki liker kava

    Slatki liker kava
  • Šljivovica

    Šljivovica
  • Pelinkovac

    Pelinkovac
  • Sirup od mješanog voća

    Sirup od mješanog voća
  • Rum

    Rum
  • Rum

    Rum
  • Koncentrat za umjetnu limunadu

    Koncentrat za umjetnu limunadu
  • Koncentrat za umjetnu naranču

    Koncentrat za umjetnu naranču
  • Kirsch

    Kirsch
  • Cordial Zadar

    Cordial Zadar
  • Čokoladni liker sa jajima

    Čokoladni liker sa jajima
  • Cherry Brandy

    Cherry Brandy
  • Cherrica Dalmatinska višnja

    Cherrica Dalmatinska višnja
  • Cherrica

    Cherrica
  • Brandy s jajem

    Brandy s jajem
  • Brandy

    Brandy
  • Apricot

    Apricot
  • Anisette

    Anisette
  • Maraska Core

    Maraska Core
  • Creme de caffe coffee

    Creme de caffe coffee
  • Domaći brandy

    Domaći brandy
  • Kirsch

    Kirsch
  • Kimel

    Kimel
  • Kakao

    Kakao
  • Šljivovica

    Šljivovica
  • Half liker

    Half liker
  • Gin

    Gin
  • Gin

    Gin
  • Domaći brandy

    Domaći brandy
  • Domaći brandy

    Domaći brandy
  • Amarena Syrup

    Amarena Syrup